Znaj, ljubavi svakoj dođe kraj ..

" Ljubav je rat u kojem nema poginulih, već samo teško ranjenih "

18.07.2013.

#oko #mene #sve

Oko mene sve, sad me vuče na dno, dođi spasi me, ti mi duguješ to ! Poznati taktovi moje omiljene pjesme. Uživam slušajući je i zaboravljajući sve probleme koje trenutno imam. Jednostavno sam se pomirila sa tim da se ne okrećem nazad, već da gledam naprijed. Puno toga nedorečeno, a možda je i tako bolje. Novi list u knjizi, novi početak, zaborav na sve lijepo i ružno prije. Nije život jedan momak ( ide pjesma "nije život jedna žena" ali sam ja to malo preuredila haha ) i ako si jednom povrijeđen, ne mora da znači da ćeš i slijedeći put. Nije tačna ona izreka: Budala uči na svojim greškama, pametan na tuđim. Upravo suprotno . Napraviš istu grešku jednom,drugi put,treći, i onda četvrti put uradiš kako treba, pravilno. Nemoj se kajati radi svojih grešaka, one su samo dokaz da si se borio, i da si nešto naučio iz njih. Zar ne? Vrijeme je nešto tako dragocjeno u ovom svijetu i ne treba ga trošiti na bespotrebne stvari. Jednom se živi zar ne, ide pjesma moog omiljenog izvođača, Ace Pejovića. Uz poznati ritam pjesme i taktove, KONAČNO se okrećem sebi ..

28.06.2013.

#loveisjustahabit

Svaku svoju tajnu otkrij mi, reci mi da znam, učini to ..

21.06.2013.

~

I da, znam da je kraj, više se ne vraćaj ! Meni se više nikada nećeš moći obratiti kada nisi dobro, kada si tužan, ili ti treba "rame za plakanje". Ja sam otišla, odavno. Otišla onaj dan kada si rekao da je : GOTOVO. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim, ti mene nisi VRIJEDAN. Ja zaslužujem najbolje, a to nisi ti. Dugo sam te tražila u drugim ljudima, mislila da ćeš se vratiti, ali nisi, i nikad nećeš. I da, zato, neću biti tu kada se budeš meni htio vratiti. Ja ću bit na najljepšem mjestu na svijetu sa osobom koja me stvarno zaslužuje. Puno toga neizrečenog između nas, i ostaće . Možda je baš tako i najbolje. Ja na jednom kraju svijeta, ti na drugom. Nekada bile isprepletene sudbine, sada ne. Bio si mi sve, što sada nisi. ~28.12.2012.~

10.06.2013.

^^

Eh ovako .. Ovaj put ću odvojiti vrijeme da napišem jednu malu priču, sastav ili šta već, za jednog momka. Iako ga ne poznajem dovoljno dugo, za kratko vrijeme mi je postao drag i naučio me puno toga. ".. jer se ne daš vodit' od strane života nego ti njega vodiš i smiješ se kad ti je volja a ne kad' je njemu volja." - riječi su tog mladića. Pa upravu je. Isplakala sam već sve suze, potrošeni su svi atomi snage, ali nadolaze novi, upravo zbog ove rečenice. Ne dam da me slome, jer ja to mogu i HOĆU. Zato : Hvala ti. Hvala ti što si bio uporan i strpljiv, jer malo ko može da me trpi takvu kakva sam. Hvala ti što pišeš sastave i sastave da bi meni bilo lakše i koristiš svaku priliku da me nasmiješ ( uvijek ti to uspije). Malo je ljudi kao ti, i treba ih se držati, jer Bog zna kada ću upoznati osobu kao ti. Osjećam kao da ti mogu sve reći, kao da znam da ću se uvijek tebi moći obratiti i da me nikada nećeš ostaviti. Uvijek će biti oni komentari tipa : " Ma nećeš ti moć' to crno nikako skinut' ,kad bih te ja bokserima našminkao." Uvijek oplačem od smijeha, ne mogu doći sebi. I eto još jednom HVALA TI što me poštuješ takvu kakva sam. Mali sastav, s puno emocija napisan, nadam se da vrijedi. ^^

08.06.2013.

Goodbye ..

Došao je i taj 28.12.,dan kada je sve počelo. Sve se desilo brzo, ali s razlogom. Jedina stvar koju nikada nisi shvatio je da sam te voljela više od sebe.''Ali doći će dan kada ćeš sve shvatiti.''-rečenica koju sam uvijek ponavljala.''Doći ce vrijeme kada će ti biti žao što i se prema meni ponašao kao đubre''. Ti si onaj tip momka koji nikoga ne voli iskreno,koji glumi ljubav, kojem je cilj da ga zavoliš, a onda? Onda nastupaju trenuci govora : ''Volio sam te, ali vise ne. Žao mi je,sada postoji druga za mene.'' Zavodio si ih tako da si znao da im se možeš vratiti kad želiš,ali nisi shvatio da će im to dosaditi.Da će im dosaditi tvoje iskorištavanje,tvoje laganje. Nikada nisi shvatio da ćeš me izgubiti jednoga dana,ZAUVIJEK! Non-stop si me pravio ljubomornom,ignorisao me, nervirao. A ja? Ja sam željela samo malo tvoje ljubavi i pažnje.Svaku noć sam se pitala ko moju tugu,srećom smatra? Ali, uskoro je i njemu postala tuga, to sam znala.Uvijek si drugoj letio, nikada ni pomislio da ćeš bez mene ostati lahko. Prolazio je dan po dan, mislila sam da nisam dovoljno dobra za tebe, da zaslužuješ mnogo bolju od mene, ali na kraju ispalo je suprotno. Ti si taj koji nije bio dovoljno dobar za mene, ma ne dovoljno, nisi nikako bio dobar za mene. Zaslužio si osobu koja se ponaša kao kučka, a izgledom je "dama".Zavodio si sve naivne djevojke. Od danas nikad te više neću spomenuti.Ovdje se sve završava.Sve ono što smo imali,sada nestaje, zaboravlja se.Danas je vrijeme da ovoj nadi dođe kraj.Nema nam više povratka, mili. Ne možemo vratiti ono što smo nekada imali. Želim ti puno sreće u daljem životu.Voljela bih da se promijeniš,da postaneš bolja osoba. Znaš kakve su ove današnje djevojke,. Kada bi ih ostavio taman kad te zavole,na sve su spremne,pa i život sebi oduzeti. A vjeruj mi to ne želiš.Sada možda shvataš da si izgubio osobu koja te je ludo voljela. Shvataš da mi nismo bili pogrešni,već vrijeme. Gotovo je sad,mili moj, tako je kako je.Desilo se ono što se trebalo desiti.Znaj da svi na kraju odgovaramo za svoja djela.Želim ti puno sreće u potrazi za djevojkom koju ćeš, nadam se voljeti,s kojom ćeš biti sretan, u koju ćeš imati povjerenja.Oproštaj mi ne traži. Nećeš ga dobiti.Nemam ga, možeš dobiti samo zaborav. Zaborav na sve što smo prošli skupa,pa bilo to lahko ili ne. Zbogom mili,zbogom.

08.06.2013.

...

"Sjenke me prate, znam da više ne mogu do njeg'. Ne reci mi, zaboravi, vrijeme liječi sve što bilo je." I tako prođe još jedna godina. Hladna, bezosjećajna, puna stranputica kojima ne znaš kraj, a i da znaš, opet si neodlučan. Ne znaš kuda ćeš. Puno izbora, malo odgovora. Nađeš se u nekoj sredini. Sve te vuče, kida te, ali se ne pomakneš. Stojiš na jednom mjestu, upravo razmišljajući o sebi. Da, o sebi, i o njemu. Šta je moglo biti, a nije, šta je bilo, a prošlo je . I boli te, ali ništa ne pokazuješ. Nikakve znakove. Samo mali trzaj u očima, ništa više. .. I navala smijeha. Pa šta se to događa? Zar nam je stvarno kraj? Nakon svega? Zar je to sve što je bilo od nas? Nema više ničega? Bukti sve u meni. Želim da ga zagrlim, da ga poljubim, da mu kažem da ga volim više od svega, da sam još uvijek ona ista mala žirafa koja ga je nasmijavala u 6 sati ujutru kada su svi spavali? Kada je meni slao poruke, meni, onoj koja ga nikad nije ostavila samog. I opet sam na kraju dobila, jedno veliko NIŠTA. Ironija, zar ne (opet navala smijeha). Ne znam šta mi je. Valjda što više ne mogu ni da plačem, nema više u meni te rijeke koja će poteći, te boli koja će te povući dublje, jer ti si već na kraju. Nemaš druge. Ili ostani tu gdje jesi, ili : USTANI, PENJI SE, HVATAJ SE, radi šta god, samo ne odustaj, tako bar kažu. Ali opet ne slušam. Opet onaj moju nerazumni,buđavi,glupi i emocionalni mozak ne sluša. Povezan sa srcem. Fuck. Najebala sam, ali stvarno. Ali opet, nakon svega što si mi priredio, nakon svega, opet te VOLIM. Ne znam što. Ali ne želim to. Želim da se svih uspomena jednim klikom mogu riješiti. DELETE. Tako lahko. Jebena ljubav .. Kakve koristi imam od nje? Eto odgovora: nikakve. Da mi je samo zaboraviti ovog slatkog imbecila, da sam rahat. Da mi je samo pronaći osjećajnu, emotivnu osobu koja je u isto vrijeme ozbiljna ali ima i nježniju stranu. Koja me nasmije kada sam depresivna,grdi kada učinim nešto loše, i najprije koja me razumije. Ali nema? Zašto nema? Zato što svaki momak s kojim se upoznam gleda fizički izgled, a niko nikad nije išao do kraja, da pogleda ono bitnije, ono što mene čini OSOBOM. Onu malu slatku ličnost koja se krije ispod ove fasade. Nježnu,emotivnu,iskrenu,duhovitu (bar se nadam) .. Na šta je svijet spao.

30.04.2013.

Daljina ne znači ništa.

U tom trenutku kad sam ga ugledala kako ide ka meni shvatila sam. Nisam ja nikad prestala da osjećam nešto prema njemu, samo sam zaboravila koliko je divno biti u njegovom zagrljaju i koliko je divno pričati sa njim. Nisam ni jednom prešla preko njega nego je samo bio daleko. Par kilometara, a ustvari udaljen 3-4 meseca. Ali nikad zaboravljen. Ne znam ni zašto. Čudno je to koliko ljudi mogu otići daleko i koliko se mogu promeniti ali nikad ti ne izaći iz srca. Srce, ta čudna naprava. ~28.12.2012.~


Stariji postovi

Znaj, ljubavi svakoj dođe kraj ..

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
6913

Powered by Blogger.ba